Jedne noći sanjao sam san. Sanjao sam da po plaži hodim s Gospodom…
Preko neba su se izmjenjivale scene iz mojega života i za svaku od njih uočio sam po dva seta stopa u pijesku, jedan koji je pripadao meni, a drugi Gospodu.
Kada je zadnja scena mojega života zabljesnula preda mnom, pogledao sam na stope u pijesku. Uočio sam da je bio samo jedan set otisaka nebrojeno puta tijekom mog životnog puta. Također sam uočio da se to događalo pri najnižim i najtužnijim događajima u mom životu.
To me je zaista mučilo i upitao sam Gospoda:
“Gospode, rekao si da kad te jednom odlučim slijediti, ti ćeš kročiti sa mnom cijelim putem. Ali uočio sam da ima samo jedan set otisaka za vrijeme najtežih razdoblja mojega života. Ne razumijem zašto bi me ti ostavio baš onda kada sam te najviše trebao.”
Gospod je odgovorio:
“Drago moje dijete, ja te volim i nikad te ne bih napustio. Tijekom perioda tvojih kušnji i patnji, gdje vidiš samo jedan set otisaka stopa, tada sam te ja nosio.”
SAMO NAPRIJED ... 