Plemenita laž (1)

Imanentizacija Eshatona – Gnostički mit darvinizma i socio-političkog utopijanizma

Izlaskom na tržište DaVincijevog koda i filma Matrix, gnosticizam je doživio na Zapadu kulturološki preporod.

Da li je uspon Gnostičke misli tek puki prolazni trend, poput odjevnog stila koji Britney Spears i Christina Aguilera nose jedan dan i nikad više? Moguće. A opet, zanimljivo je uočiti da je popularizacja Darvinijanske evolucije prethodila usponu Gnosticizma na Zapadu. Značenje ove činjenice postaje očigledno nakon što se pročitaju riječi dr. Wolfganga Smitha:

“Kao znanstvena teorija, Darvinizam bi davnih dana bio odbačen. Međutim, doktrina evolucije se rasprostrla svijetom, ne zbog snage njene znanstvene vrijednosti, već zbog njenog predstavljanja Gnostičkog mita. Ona efektivno tvrdi da su živa bića stvorila sama sebe, što je u suštini metafizička tvrdnja… Stoga je, u konačnoj analizi, evolucionizam zaista metafizička doktrina odjevena u znanstvene halje. Drugim riječima, evolucionizam je scientistički mit. I taj je mit gnostički jer implicitno poriče transcendentno porijeklo bića; i zaista, tek nakon što se živo stvorenje spekulativno svede na agregaciju čestica, darvinistički transformizam postaje zamisliv. Darvinizam tako nastavlja drevnu gnostičku praksu kritiziranja “Boga, Oca Svemoćnoga, Tvorca Neba i Zemlje”. Ono ponavlja, ako dozvolite – uvaženu, gnostičku tradiciju “mlaćenja po Jehovi”. I dok to samo po sebi može biti milo gnostičkim srcima, pri tome ne treba propustiti uočiti da ta doktrina igra vitalnu ulogu u ekonomiji neo-gnostičke misli, jer tek pod patronatom darvinističkog “sebe-stvaranja” (gnostička) Dobra Vijest “sebe-spasenja” poprima ikakvu nalikovnost smislu.”

U svjetlu ove intrigantne opservacije, aktualni uspon Gnostike se može gledati kao prirodni nusproizvod neospornog epistemološkog prvenstva Darvinizma na Zapadu. Trenutačni Gnostički preporod bi mogao predstavljati slijedeću fazu metastaze Darvinizma.

Zanimljivo je uočiti da je Britansko Kraljevsko Društvo (British Royal Society), masonska institucija koja je odgovorna za promulgaciju Darvinizma, rigorozno nametnulo podjelu između znanosti i teologije nad holove znanstvenog istraživanja. Webster Tarpley karakterizira ovu podjelu kao “doslovce Gnostičku”. Odista, restrikcioniranje znanstvenog istraživanja na tjelesne / utjelovljene makinacije prirode snažno odiše Gnostičkom mišlju. Ona je distorzija Platonske metafizike čiji konceptualni okvir naglašava odvajanje tjelesnog – utjelovljenog (Postajanje) i netjelesnog – neutjelovljenog (Biće). Taj okvir poprilično nalikuje tradicionalnom Kršćanskom Weltanschaungu (pogledu na svijet) koji dijeli postojanje na duhovno i fizičko. Međutim, Gnosticizam je odbacio Kršćanski Eshaton neba i pakla. I upravo tu počinje iskrivljavanje.

Prema Gnosticizmu, fizički univerzum je pakao. Utjelovljeno (tjelesno) postojanje je jedan zatvor koji okiva čovjeka u demonske agente prostora i vremena. Mada, kroz revelacijsko iskustvo (gnosis), osjetilno biće čovjeka bi moglo biti transformirano i ovaj pakao postati nebo. Vođeno ovim Gnostičkim aksiomom, Kraljevsko Društvo Slobodne Masonerije (Freemasonic Royal Society) je preusmjerilo znanstvenu pažnju isključivo prema materijalnom svijetu. Fokusirajući znanstvene napore na temporalno prostorno carstvo, članovi Kraljevskog Društva su se vjerojatno nadali da će na kraju svjedočiti transformaciji neiskupljivog fizičkog carstva u “Imanentizirani Eshaton” zemaljskoga neba.

To je također bio i ultimativni cilj Marksizma, koji je populariziran u javnosti kao i fašizam i komunizam. Nije nikakva slučajnost onda, povjesno gledano, što su i Nacisti i komunisti iskazali religiozno držanje Gnostičkog mita Darvinizma. Smith piše: “Na mjesto jednog Eshatona, koji ontološki transcendira granice ovoga svijeta, suvremeni Gnostik zamišlja jedan Kraj unutar povijesti, jedan Eshaton stoga, koji treba ostvariti unutar ontološke ravni ovog vidljivog univerzuma”. Prema Vatikanskom insajderu Martinu Malachiju, talijanski humanisti koji su na kraju i oformili spekulativnu Masoneriju, “rekonstruirali su koncept gnoze, i prebacili ga posve na ovo-svjetsku ravan.” I Nacizam i komunizam su začeti kao organizacijski derivati Masonerije.

Kada se ima u vidu Gnostičko izrugivanje prema svim korporealnim (utjelovljenim / tjelesnim) stvarima, ekstremno je paradoksalno što njegovi zagovornici pokazuju toliku preokupaciju s ovom materijalnom ravni. [Gnostički] Eshaton se mora manifestirati unutar temporalnog prostornog carstva. Gnostički psiholog Carl Jung ponavlja:

“Prema [alkemičaru] Basiliusu Valentinusu, zemlja (kao prima materia) nije mrtvo tijelo, već je nastanjuje duh koji je njen život i duša. Sve stvorene stvari, uključujući minerale, vuku svoju snagu iz ovog zemaljskog-duha. Taj duh je život… i on daje hranu svim živim stvarima koje zaklanja u svojoj utrobi.”

Nije nikakvo iznenađenje što je Darvinizam, koji počiva na metafizičkom naturalizmu i materijalizmu, toliko kompatibilan s Gnosticizmom. Oba naglašavaju prvenstvo ove materijalne ravni. Da je jedna takva metafizička doktrina ostala zatočena unutar područja akademske polemike, mogla je ostati posve bezopasna. Međutim, to nije bio slučaj. Gnostički mit Darvinizma je migrirao iz apstrakcije spekulativne filozofije u druga područja proučavanja. S tom migracijom, Darvinizam je zadobio epistemološko prvenstvo. Julian Huxley elaborira:

“Koncept evolucije začas je proširen izvan bioloških polja. Neorganski subjekti poput životne-povijesti zvijezda i formacije kemijskih elemenata s jedne strane, i s druge teme poput lingvistike, društvene antropologije i komparativnih zakona i religija, počelo se proučavati iz evolucijskog kuta, pa danas možemo vidjeti evoluciju kao jedan univerzalni i sveprožimajući proces.”

Neminovno, Gnostički mit Darvinizma zašao je u temelje društvene i političke teorije. Rezultat je bio socio-politički Utopijanizam koji je podupro sva znanstvena diktatorstva 20. stoljeća. Nacistička Njemačka stoji kao primarni primjer jednog Gnostičkog znanstvenog diktatorstva koje je izgradio Darvinizam. Zapravo, Darvinista Sir Arthur Keith otvoreno priznaje: “Njemački Fuehrer je, kao što sam ja konsistentno smatrao, jedan evolucionista; on je svjesno težio život Njemačke podvrgnuti teoriji evolucije”. Darvinistički prirodni parnjak, Gnosticizam, također je bio prisutan. Nacizam je počivao na okultnim doktrinama Gnostičkog kulta Ariozofije, koji je promovirao:

“Vladavinu gnostičkih elita i redova, stratifikaciju društva prema rasnoj čistoći i okultnoj inicijaciji, nemilosrdna podvrgavanja i konačnu destrukciju ne-Njemačkih potčinjenih, i utemeljenje jednog sve-Njemačkog svjetskog-carstva. Te fantazije su ostvarivane uz zastrašujuće posljedice u Trećem Rajhu: Auschwitz, Sobibor i Treblinka su pakleni muzeji Nacističke apokalipse, korjeni koje leže u milenijskim vizijama Ariozofije.”

U suštini, Njemačka je ušla u kvalifikacije za Gnostičko znanstveno diktatorstvo utemeljeno na “znanosti” Darvinizma.

Komunistička Rusija je također pokazala sve odlike konsistentne s ovim profilom. Enciklopedija Religije pojašnjava: “i Hegel i njegov materijalistički učenik Marx bi se mogli smatrati direktnim potomcima gnosticizma”. Zapravo, Hegel je ideološka jezgra u kojoj se sastaju Gnostičko znanstveno diktatorstvo Nacizma i komunizma. U knjizi Secret Cult of the Order (Tajni kult Reda), Antony Sutton izjavljuje: “I Marx i Hitler imaju svoje filozofske korijene u Hegelu.”

Prema Enciklopediji Religija, Gnostički je Kabalista Christoph Oetinger bio pod znatnim utjecajima Hegelovih ranih djela.

Iz Hegela su iskočila dva među najgorim znanstvenim diktatorstvima u povijesti. Oba su bila Gnostička u svojoj srži:

“U ovom stoljeću, uz prezentaciju tradicionalnih religijskih položaja u sekularnom obličju, pojavio se i sekularni Gnosticizam pored ostalih velikih sekularnih religija – mističnog jedinstva Fašizma, apokalipse Marksističke dijalektike, Zemaljskog Grada društvene demokracije. Sekularni Gnosticizam se gotovo nikad ne prepoznaje za ono što on jest, i može postojati pored drugih uvjerenja, gotovo neuočen.”

Kao što je povijest slikovito pokazala, različiti religijski križarski ratovi za “Imanentizaciju Eshatona” su smrtno ozbiljni. Ova je istina uočljivo potvrđena zvjerstvima koja su počinili socio-politički Utopijanci sekularnog Gnosticizma. I Auschwitz i sovjetski Gulag su produkti jednog te istog jihada. Sekularne teokracije koje su vodile ovaj jihad su konsistentno znanstvena diktatorstva koja je izgradio Darvinizam.


Pročitaj nastavak.